Noseći povijesni razvoj

Ležaj je važan dio suvremenih strojeva i opreme. Njegova glavna funkcija je poduprijeti mehaničko rotirajuće tijelo, smanjiti koeficijent trenja tijekom njegovog kretanja i osigurati njegovu točnost rotacije (točnost). Rani oblik ležajeva linearnog gibanja bio je postavljanje niza drvenih stupova ispod niza kliznih ploča. Moderni linearni ležajevi koriste isti princip rada, ali ponekad koriste kuglice umjesto valjaka. Najjednostavniji rotacijski ležaj je ležaj s čahurom, koji je samo čahura smještena između kotača i osovine. Ovaj dizajn je naknadno zamijenjen kotrljajućim ležajevima, koji su zamijenili izvorne čahure s mnogo cilindričnih valjaka. Svaki kotrljajući element bio je poput zasebnog kotača.

Primjer ranog kugličnog ležaja otkriven je na starorimskom brodu izgrađenom 40. godine prije Krista u jezeru Naimi u Italiji: drveni kuglični ležaj korišten je za podupiranje rotirajuće ploče stola. Rečeno je da je Leonardo da Vinci jednom opisao kuglični ležaj oko 1500. Među raznim nezrelim čimbenicima kugličnih ležajeva postoji vrlo važna točka da će sudari između kuglica uzrokovati dodatno trenje. Ali ovaj se fenomen može spriječiti stavljanjem kuglica u male kaveze jednu po jednu. U 17. stoljeću, Galileo je napravio najraniji opis kugličnog ležaja "kavezne lopte". Krajem sedamnaestog stoljeća Britanac C. Wallo dizajnirao je i proizveo kuglične ležajeve te ih ugradio na poštanske kamione za probnu upotrebu, a Britanac P. Worth dobio je patent za kuglične ležajeve. Prvi kotrljajući ležaj s kavezom koji je stavljen u praktičnu upotrebu izumio je urar John Harrison 1760. za izradu kronografa H3. Krajem osamnaestog stoljeća njemački HR Hertz objavio je rad o kontaktnom naprezanju kugličnih ležajeva. Na temelju Hertzovih postignuća R. Stribeck u Njemačkoj, A. Palmgren u Švedskoj i drugi izveli su veliki broj eksperimenata koji su pridonijeli razvoju teorije dizajna kotrljajućih ležajeva i proračunu vijeka trajanja na zamor. Nakon toga, ruski NP Petrov primijenio je Newtonov zakon viskoznosti za izračunavanje trenja u ležajevima. Prvi patent na kuglastom utoru dobio je Philip Vaughan iz Carmarthena 1794. godine.

Godine 1883. Friedrich Fisher predložio je upotrebu odgovarajućih proizvodnih strojeva za mljevenje čeličnih kuglica iste veličine i točne okruglosti, što je postavilo temelje za industriju ležajeva. Britanac O. Reynolds proveo je matematičku analizu Thorovog otkrića i izveo Reynoldsovu jednadžbu, čime je postavio temelje hidrodinamičke teorije podmazivanja.